Lourdes: 1858-2008
11.11.2008., utorak
29. Pomažeš narodu poniznom, obaraš pogled oholi! (Ps 17, 28)
Iz povijesti lurdskih ukazanja možemo crpsti daljnju korisnu pouku za život. Svakome je promatraču jasno da sv. Bernardica, koja je u času lurdskih ukazanja bila još skoro dijete, nije mogla ni sanjati da bi kada doživjela tu sreću i čast da se baš njoj, neznatnoj pastirici, ukaže nebeska Gospa. Nije moglo na njoj biti nikakve krivnje što se narod u sve većim masama približavao svaki dan lurdskoj špilji. Ipak, protivnici Boga i vjere i svega vrhunaravnoga nisu propustili ništa da onemoguće ovo djelo Božje, i Bernardica je morala mnogo trpjeti, prije nego je u punom sjaju pobijedila istinitost lurdskih ukazanja i u prah oborene sve klevete i svi pokušaji protivnika. Ali, ako je sv. Bernardica morala mnogo trpjeti, isto tako je očito da ju je Bog iz svih tih kušnji izveo kao pobjednicu, a posramio njezine protivnike. Slučaj sv. Bernardice upravo je klasičan primjer i potvrda riječima psalmista: ''Pomažeš (Gospodine) narodu poniznom, a obaraš pogled oholi''. To je očito svima koji promatraju što se desilo prije, za vrijeme i neposredno nakon sedamnaestoga ukazanja Majke Božje Bernardici prije stotinu pedeset godina u Lurdu, a na dan 7. travnja. 1. Nešto prije sedamnaestoga ukazanja zaboravio se tamošnji prefekt departmana (otprilike naša županija), inače uvjereni katolik, tako daleko da je nastojao proglasiti Bernardicu ludom, te je kao luđakinju otpremiti u ludnicu i sve pripovijesti o tobožnjim ukazanjima bit će zauvijek završene. U tu svrhu pozvao je tri liječnika, dobra inače i vrsna, ali nikakvi kršćani, da je pregledaju. Liječnici u komisiji pozvali su preda se Bernardicu. Postavljali su joj lukava pitanja, ali sve uzalud. Opipali su joj temeljito svu glavu, ne bi li gdje našli kakvu ranu ili ozljedu, iz čega bi mogli zaključiti da joj nešto manjka u glavi. Ali i tu je sve bilo uzalud. Čast njihova staleža branila im je da proglase ludom djevojčicu potpuno zdravu i normalnu. Nisu mogli pomoći prefektu ničim osim da u svom izvješću kažu da bi Bernardica ''mogla imati kakve obmane''. No kao što kaže psalmist: Gospodin pomaže narodu poniznom, pa je pomogao i poniznoj Bernardici. Pokazao je da je zna zaštititi i fizički i moralno, i to tako da svi vide kako je prst Božji posrijedi. Na dan 7. travnja iste godine osjeti Bernardica iznenada da je tajanstveni glas zove opet k Masabjelskoj špilji. Sva sretna požuri se tamo. Čim je došla, klekne na svoje uobičajeno mjesto, i za čas je već sjala nebeskim svjetlom. Gospa je po običaju došla. Tamo je već bio okupljen silan svijet. Među njima bio je i poznati vrsni liječnik dr. Dozous, koji nam je opisao nezaboravan prizor iz toga ukazanja, koje pokazuje moć Božju i Bogorodičinu, i kako Bog može zaštititi sve koji u Njega vjeruju i štuju Bezgrješnu Djevicu. ''Bernardica je'', piše liječnik dr. Dozous, koji je bio cijelo vrijeme ukazanja kraj nje, ''klečala moleći anđeoskim žarom svoju krunicu, koju je držala u lijevoj ruci, dok je u desnoj imala upaljenu debelu blagoslovljenu svijeću. U trenutku kad je počela da se, kao obično, klečeći uspinje, ona se odjednom zaustavi, a njezina desna ruka tako približi lijevoj da je plamen one debele svijeće došao točno pod raširene prste lijeve ruke tako da je mogao među njima plamsati. Dosta jak propuh tjerao je plamen amo-tamo među prstima, a da koža, koje se doticao, nije pri tome, koliko se moglo vidjeti, pretrpjela baš nikakve ozljede. Začuđen tom neobičnom pojavom nastojao sam da ne bi tko to stanje spriječio, izvadio sam sat iz džepa i ustanovio da je taj prizor trajao čitavih četvrt sata. Držati ruku čitavih četvrt sata na zapaljenoj svijeći, a da na ruci nema ni traga kakvoj opeklini ni početku pougljenja, protivno je zakonima naravi. Kad je Bernardica završila molitvu i preobraženja nestalo, stade se spremati za odlazak. Ja sam je na čas zaustavio i zamolio da mi pokaže svoju lijevu ruku. Najpomnije sam je pretražio, ali nisam našao ni traga kakvoj opeklini. Zatim sam zamolio da nanovo zapale onu svijeću, i sam sam je stavio pod lijevu Bernardičinu ruku nekoliko puta redom. No, ona je brzo svaki put maknula ruku uz povik: 'Pa Vi me palite!''' Povjesničari Lurda prozvali su ovaj prizor ''čudo sa svijećom''. Bog je htio da svjedok tomu bude vrstan liječnik, koji je tako svojim svjedočanstvom oborio u prah onu smicalicu komisije da bi Bernardica ''mogla imati kakve obmane''. Bila je potpuno normalno ljudsko stvorenje, bez traga kakve himbe ili pretvaranja. Pa kao što je ovdje Bog svojom moći zaštitio fizički Bernardicu od svake tjelesne štete i tako utvrdio vjeru onoga puka, koji je svemu bio svjedok, tako je i moralno zaštitio Bernardicu protiv napada vlasti. Prefekt departmana, ne mogavši proglasiti Bernardicu ludom, jer mu je manjkala liječnička podloga, naredio je načelniku Lurda da Bernardicu silom otpremi iz Lurda u Tarbes, a komesaru policije da očisti špilju Massabielle od svih nabožnih predmeta što su ih hodočasnici tamo bili nanijeli počev od prvog ukazanja. Načelnik se jako zbunio tim nalogom. Bojeći se da će se zamjeriti Bogu i narodu, pođe do župnika da ga obavijesti o naredbi prefektovoj i zatraži od njega savjet i pomoć. S njime je bio i carski prokurator. No sad je i župnik istupio svom energijom u Bernardičinu obranu, pa se okrene k načelniku i reče mu: ''Gospodine načelniče, kao župnik Lurda dužan sam uzeti u zaštitu svakoga, a osobito nemoćne. Mjera koju kani poduzeti gospodin prefekt departmana nezakonita je i odbojna. Kažite gospodinu prefektu da će me njegovi žandari naći na vratima ove uboge obitelji (Soubirous) i da će morati proći prije preko moga tijela negoli se dotaknu Bernardice''. Odlučno držanje župnikovo djelovalo je na načelnika tako, da je isti dan pisao prefektu kako su okolnosti u narodu takve da vlada opasnost od narodne pobune kad bi se kušalo Bernardicu silom odstraniti. On se kao načelnik ne usuđuje izvršiti takav nalog i radije daje ostavku na položaj lurdskoga načelnika. Tako su eto Bog i Mati Božja zaštitili malu Bernardicu da ne pretrpi ni fizičke ni moralne štete. 2. ''Pomažeš narodu poniznom, obaraš pogled oholi'', kaže Bogom nadahnuti pisac psalama. Vidite li, braćo i sestre, kako nas ništa ne bi smjelo poplašiti u našoj vjernosti Bogu i Majci Božjoj? I kako je to važno držati pred očima u ove naše žalosne dane, kad na svakom koraku nailazite na prijetnje, na poruge! Ako je Bog s nama i Bogorodica, tko će protiv nas? Znate li što znači kad Bog kaže: ''Ja sam s Tobom''? Patrijarh Izak bio je u nemaloj stisci kad je zbog gladi došao u zemlju filistejsku. Ali kad mu je Bog rekao: ''Ne boj se, jer ja sam s tobom'' (Post 26,24), odmah dolazi k njemu kralj filistejski s vojskovođom, ne progone Izaka, nego se preporučuju njegovoj blagonaklonosti, jer su vidjeli, kažu sami, da je Gospodin s njime. Jakova su morile mnoge brige pri povratku iz Mezopotamije kući, jer se bojao osvete brata Ezava, koga je bio prevario za blagoslov prvorodstva. Ali, nakon što mu je Bog rekao: ''Ja ću biti s tobom'' (Post 31,3), Jakovu se nije dogodila ni najmanja neprilika u susretu s bratom, nego je sve proteklo u najljepšem redu. Mojsije je imao i te kako razloga da se plaši doći k faraonu radi ubojstva jednoga Egipćana. Ali, nakon što mu je Bog rekao: ''Ja ću biti s tobom'' (Izl 3,12), Mojsije odlazi na put i stupa bez straha pred faraona i protiv njegove volje odvodi narod izraelski iz ropstva egipatskoga. Zadaća Jošuina nije bila laka kad je morao uvesti narod izraelski u obećanu zemlju. Predviđao je mnoge i teške bojeve s neprijateljem, jačim od naroda njegova. Ali, nakon što mu je Bog rekao prije prolaza Jordana: ''Ja ću biti s tobom, kao što sam bio i s Mojsijem, neću ti uskratiti svoju pomoć i neću te ostaviti'' (Jš 1, 5), Jošua bez straha prelazi Jordan i kroz nekoliko godina savladao je trideset i jednoga kralja sa silnim njihovim utvrdama. Gideon je imao tešku zadaću pred sobom kad je dobio nalog da zarati s Madijancima. Ali, nakon što mu je Bog rekao: ''Jer sam ja s tobom, pobit ćeš Madijance kao jednoga čovjeka'' (Suci 6, 16), Gideon polazi u boj samo s tri stotine ljudi, ali uništava isto tako vojsku od 120.000 ljudi, da joj nije ostalo ni traga. Jeremija se gotovo skamenio od straha kad je dobio nalog za proročku službu, jer je znao bijedno stanje Izraela i na kakvu će opoziciju naići njegova proročka služba. Ali, nakon što mu je Bog rekao: ''Ne boj se njih! Jer ja sam s tobom da te očuvam'', Jeremija preuzima tešku službu i vjerno je vrši do smrti kraj svih protivljenja i kralja i knezova i svećenika i puka. Sv. Pavao apostol bio je u i te kako teškoj situaciji u Korintu kraj razbješnjelih Židova i pogana huškanih od Židova. Ali, nakon što mu je Gospodin rekao: ''Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati'' (Dj 18,9), Pavao srčano propovijeda, i plod toga bila je krasna kršćanska općina u Korintu, na koju je kasnije upravio dvije znamenite poslanice, koje i danas čine čast apostolima, a svemu su kršćanstvu i danas izvanredna pouka. O, kad bismo bili potpuno svjesni što znači imati Boga i Bogorodicu uza se i na njih se osloniti, brzo bi sav svijet izgledao drukčije. A jer je svijet pun kukavica, zato se i zloća može nesmetano širiti po svem svijetu i pružati drsko i oholo glavu u vis. A taj kukavičluk znade Bog katkad brzo i osjetljivo kazniti, pogotovo kad se radi o časti Majke Božje. Već smo spomenuli kako je prefekt departmana dao nalog da se iz špilje mora odnijeti sve što je pobožni svijet onamo donio kao svoj zavjet i porušiti ograda oko špilje gdje se pojavila Bogorodica. Načelnik to nije htio izvršiti, ali je izvršio komesar policije. Trebao je za stvari kola. Nitko mu ih nije htio dati, čak ni službeni poštar nije htio dati svoja poštanska kola, niti bilo koji fijaker. Konačno mu je uspjelo za trideset franaka iznajmiti jednoga konja i kola. Narod je dotičnoga čovjeka prozvao Judom, koji je za svoj čin dobio trideset srebrnika. Iz špilje je sve natovario na kola, zavjetne svijeće, kipove, komade zlatnoga i srebrnoga novca. Sve je odvučeno na općinu, da si tamo uzme natrag svaki što je njegovo. A još je trebalo skinuti ogradu oko špilje. Ali nije bilo sjekire. Nijedan radnik nije htio dati svoju sjekiru. Sam je policijski komesar tražio naokolo sjekiru, dok se konačno nije namjerio na nekoga drvara koji mu je iz straha dao svoju sjekiru. Sam komesar je onda osobno porušio ogradu oko špilje. Sreća je njegova bila da je netko iz mase poviknuo razjarenom narodu: ''Ostanimo mirni, ne upotrebljavajmo silu, prepustimo sve volji Božjoj''. Inače bi komesar bio odletio u Gavu, koja je sa svojim bučnim valovima bila blizu. Na općini su počeli onda dijeliti one zavjetne predmete pobožnoga svijeta. Sve radničke žene potrčale su na općinu, uzele tamo stvari i onda složno sve odnijele natrag u špilju. Podvečer, kad je nastala noć, krasno su osvijetlile špilju da pruže zadovoljštinu Majci Božjoj za uvredu, koju su ja nanijeli predstavnici vlasti. Drugi dan silno je narod potresla vijest o onom što se dogodilo preko noći. Čovjek koji je posudio policiji svoga konja i kola za trideset franaka, što iz lakomislenosti a što iz straha, pao je sa sjenika i prelomio si dva rebra. Onaj pak drvar, što je iz straha pred policijom posudio svoju sjekiru da se njome razbije ograda oko špilje ukazanja Majke Božje, dospio je nesrećom pod jedan balvan, i taj mu je zdrobio obje noge. Sav je narod smatrao to kao odgovor Božji na sramotu nanesenu Bogorodici, te je još više počeo dolaziti na molitvu k špilji ukazanja. Ne zaboravimo dakle riječi psalmista: ''Pomažeš narodu poniznom, obaraš pogled oholi''. A ako iz straha pred ljudima budemo uskraćivali dužnu čast Bogu i Majci Božjoj, nemojmo se čuditi, ako Bog taj kukavičluk plati katkada prema zasluzi vrlo brzo, napose kad se radi o časti Bogorodice. |
