Lourdes: 1858-2008
23.12.2007., nedjelja
1. Budite zahvalni! (Kol 3, 15)
Ove godine navršuje se ravno sto pedeset godina otkad se bl. Djevica Marija ukazala u Lurdu onoj skromnoj pastirici, danas kanoniziranoj svetici sv. Bernardici Sourbirous. Čitav katolički svijet iz Europe, Amerike, Afrike, Australije, Azije sprema se da oda dostojnu počast našoj nebeskoj Majci prigodom stopedesete godišnjice njezina ukazanja u Lurdu. Sveti Otac papa Pio XII. Izdao je posebnu encikliku 2. srpnja 1957., upravljenu francuskim kardinalima, nadbiskupima i biskupima. Zar da naš narod, koji je kraj svih svojih slabosti i grijeha, ipak odan Majci Božjoj, zaboravi tu obljetnicu? Ne! Danas više nego ikada moraju katolici svega svijeta biti jedno srce i jedna duša, kad se radi o tome, da se oda dostojno priznanje najsvetijoj predstavnici čovječanstva, Majci Kristovoj, Majci Božjoj, i kad se radi o tome, da se okoristimo poukama, koje nam daje to ukazanje. Ništa Marija toliko ne želi, kao to da se okoristimo njezinim poukama koje su usmjerene na našu vremenitu i vječnu sreću. I ovdje bi se moglo reći s apostolom sv. Jakovom: ''U krotkosti primite usađenu riječ koja može spasiti duše vaše'' (Jak 1,21). A što nam govori Bogorodica prilikom ove obljetnice? Uglavnom nam ponavlja ono što je rekla prije sto pedeset godina. Katkada govori činjenicama, katkada običnim govorom, ali i jedan i drugi način imaju jednaku golemu vrijednost. Otvorit ćemo uši i srca da čujemo i shvatimo što nam govori sama činjenica njezina ukazanja. A što nam govori? Ono što je rekao sv. apostol Pavao u Poslanici Kološanima: ''Zahvalni budite!'' (Kol 3,15). A i sveti Otac u svojoj enciklici francuskom episkopatu kaže slično: ''S vama, predragi sinovi i časna braćo, smatramo da moramo zahvaliti za veliku Milost iskazanu vašoj domovini i za tolike milosti prosute kroz jedno stoljeće nad mnoštvom hodočasnika. Želimo također pozvati sve naše sinove u toj jubilarnoj godini da obnove svoju velikodušnu i punu pouzdanja pobožnost prema onoj koja se, prema riječima sv. Pija X., udostojila udariti u Lurdu prijestolje svoje neizmjerne dobrote.'' 1. Možda će koga začuditi riječ da dugujemo veliku zahvalnost Bogu i Bogorodici za ukazanje u Lurdu. Ali čujte! Veliki i neizmjerni Bog dao je u svojoj beskrajnoj dobroti ljudima mogućnost da ga mogu upoznati na dva načina. Prvim načinom preko naravi, drugim načinom po objavi. Da ga može upoznati preko naravi, dao je čovjeku razum i dva oka u glavi. Te oči imaju prilike svaki dan promatrati divna djela Božja u naravi, iz kojih onda razum nužno mora zaključiti da postoji Tvorac svega toga, jer se nijedna stvar ne može sama načiniti. Otkad je svijeta i stoljeća, niste ni čuli ni vidjeli da se sama načinila npr. cipela, sat, stol, konj, a kamoli ljudi ili anđeli. Samo luđak može vjerovati da je samo od sebe nastalo. Ali, kad bi ljudski razum iza pada u raju potamnio, a volja oslabila, teško bi čovjek ikada došao do ispravne spoznaje Boga, da se Bog nije ljudima izravno objavio. Objavio se onim starozavjetnim patrijarsima, kao što su Noa, Abraham, Izak, Jakov. Objavio se velikim starozavjetnim prorocima, kao što su Ilija, Izaija, Elizej, Jeremija, Danijel, Ezekijel i mnogi drugi. Poslao je velikog sv. Ivana Krstitelja na svijet. No, najsavršenije se objavio preko Sina svog, Isusa Krista, koji je trideset i tri godine proboravio na ovoj zemlji i kroz tri i pol godine javno poučavao ljude. Za sve pak što je Bog objavio, saznajemo ili iz pisane riječi Božje, a to je Sveto pismo, ili iz usmene predaje koju nam čuva sveta Crkva. I to bi moralo biti dosta za čovjeka. Ali Bog poznaje neizmjernu slabost i bijedu ljudsku. On je dobro znao da će strasti čovjeka brzo odvući na stranputice, ako ne bude neprestano podržavao luč vjere u srcima ljudskim i drugim pomoćnim sredstvima. U tu svrhu vidite, braćo, Bog nije, takoreći, nikada prestao kroz ovih skoro dvadeset stoljeća, da sad ovdje, sad tamo dopusti da se Presveta Mati Božja ukaže jadnim ljudima i potakne ih opet na pouzdanje u Boga, oživi luč vjere, koja se u jednom ili drugom kraju ili možda i na čitavom svijetu počela gasiti. Iskustvo pokazuje da su sva ta ukazanja Majke Božje imala neočekivane uspjehe i neizmjerno pomogla učvršćenju vjere u srcima ljudskim i obraćenju ljudi Bogu, od koga su se udaljili svojim grešnim životima. 2. Mi ćemo se zaustaviti ukratko, jer nam vrijeme ne dopušta opširnije govoriti, samo kod nekoliko zadnjih glasovitih ukazanja Majke Božje. Tko od vas nije čuo za ukazanje Bogorodice sv. Katarini Laboure? I to više puta, počevši od 18. srpnja 1830. god. Plod je bio divan. Danas je već po svijetu rašireno više od sto milijuna tzv. čudotvornih medaljica, koje su kovane na želju Marijinu, izraženu preko ove svetice. Samo Bog znade broj velikih grešnika, koji su se obratili preko ovih medaljica i samo Bog znade pojačanu revnost u vjeri kod milijuna duša nakon tih ukazanja. Tko od vas nije čuo za ukazanje Majke Božje u La Salette? Danas je tamo ogromna bazilika, nakon tih ukazanja niknuo je i poseban red u Crkvi, koji širi pobožnost prema Majci Božjoj od La Salette. Samo Bogu je poznato sve dobro što je odatle proizašlo. Tko od vas ne zna za ukazanje majke Božje u Fatimi u Portugalu? Odatle proizašlo dobro ne može se dovoljno ocijeniti. Danas tamo k veličanstvenoj bazilici fatimskoj dolaze milijuni ljudi da se kaju za grijehe, da mole oproštenje, da odu preporođeni duhom Božjim svojim kućama. Kad je sveti lik fatimske Gospe pošao oko svijeta, stotine tisuća ne samo kršćana katolika nego i drugih kršćanskih sljedbi, pače i muslimana i čak pogana, odavalo je počast nebeskoj Majci. Koliki porast vjere u srcima ljudi nakon fatimskih ukazanja! Tko od vas nije čuo za ukaznaje Majke Božje u Beauraingu u Belgiji? I drugim mjestima? I već tisuće i deseci tisuća ljudi hrle u ta svetišta, ohrabreni, ojačani u svojoj vjeri pojavom Bogorodice. Tko od vas nije čuo za ukazanje plačuće Gospe u Sirakuzi na Siciliji? Tisuće i tisuće hrle tamo da se kaju, da mole. Koliko ojačanje vjere u srcima ljudi! Tko od vas nije čuo za ukazanja Gospe od Tre Fontane u Rimu? Koliki opet porast vjere u srcima ljudi! Ali nećemo duljiti. Nema ni najmanje sumnje da je ukazanja Majke Božje u Lurdu prije sto pedeset godina neizmjerno mnogo pomoglo učvršćenju svete vjere u dušama milijuna ljudi, i to u razdoblju kad su liberalizam, masonstvo, modernizam ,laicizam, modernizam i niz drugih zabluda upleli sve sile da unište vjeru u srcima ljudi i po mogućnosti istrijebe ime Božje sa zemlje. I to ukazanje prije sto pedeset godina bio je jedan od onih zahvata Presvete Majke Božje, za koju vrijedi riječ: ''Sva si krivovjerja sama uništila!'' Albigenze i bogumile krunicom koju je dala sv. Dominiku, tursku silu snagom koju je isprosila po krunici kršćanskom oružju (Lepant, Beč, Petrovaradin itd.), a moderne golijate liberalizma, masonstva i svih zabluda, uz divno vodstvo posljednjih velikih papa, možda najviše upravo onim svojim velikim ukazanjima, od kojih bez sumnje jedno od prvih mjesta zauzima Lurd. 3. Može li tko sumnjati da dugujemo golemu zahvalnost Bogu i Majci Božjoj za ovo dobročinstvo ukazanja u Lurdu prije sto pedeset godina, a sada nakon sto pedeset godina i za neizmjerna dobročinstva koja su odatle proizašla za Crkvu i za pojedince. I kad apostol opominje – grati estote, zahvalni budite – zar ne vrijedi to i za ovo dobročinstvo? Zapamtite dobro što veli jedan tumač Svetoga pisma na ovu riječ apostolovu – zahvalni budite: ''Kad ne bi bilo zahvalnosti, sve bi se kreposti dokinule.'' Evo, dakle, prva stvar koju nam želi poručiti Bogorodica nakon sto pedeset godina svoga ukazanja u Lurdu, ne riječima jezika, nego riječima djela, činjenice: ''Budite zahvalni!'' Koliko i Bog i Bogorodica paze na zahvalnost, tko nam više o tome govori, nego Crkva svaki dan u predslovlju sv. Mise? ''Uistinu dostojno je i pravedno, pravo i spasonosno, da Ti vazda i svagdje zahvaljujemo, Gospodine sveti, Oče svemogući, vječni Bože!'' I zato je nezahvalnost bila uvijek svojstvo niskih duša, jednako kao što je i zahvalnost svojstvo plemenitih duša. Jedne godine sjedila su u Amsterdamu u Nizozemskoj nakon izvedbe oratorija u dvorani svoga hotela tri gospodina. Već je bilo kasno u noć, kadli stupi unutra poznati njemački glazbenik Max Reger. Odmah upita jednog od te trojice: ''Jeste li vi katolički svećenik?'' ''Jesam'', glasio je odgovor. ''Onda vas molim za razgovor u četiri oka'', reče Reger. Otišli su u sobu toga svećenika. Kad su stupili unutra, otkrije Reger svoje smrtne slutnje svećeniku. On je pao na koljena i sav potresen rekao svećeniku: ''Ja ćutim smrt u svojim žilama i smjesta hoću da se izmirim sa svojim Stvoriteljem, sada, na licu mjesta. On neka mi pomogne, jer od mladosti se nisam više ispovijedao.'' Ispovijed je počela i sretno završila, Max Reger ''uredio je svoj račun s dragim Bogom''. Drugoga jutra sreo je svećenika na ulici. ''Velečasni'', poviče mu, '' Vi ste od sada moj najbolji prijatelj, Vi ste me spasili. Jer ja znam, ja ću naskoro umrijeti. Nemam više ništa na savjesti. Ali još nešto! Ja sam Vam sinoć rekao da ću komponirati jedan Očenaš prije nego umrem. No, sad to povlačim. Radije ću komponirati jedan Salve Regina, jednu Zdravo, Kraljice u čast Majci Božjoj koje me k vama dovela. Jer iako nikad nisam prakticirao svoju vjeru, ali Ave Maria ipak sam bar od vremena do vremena molio.'' Taj razgovor bio je 23. ožujka 1916. u Amsterdamu. Dana 11. svibnja iste godine bio je glazbenik Max Reger mrtav. Većina vas niste glazbenici da biste u zahvalu Bogorodici ukomponirali Salve Regina ili koju drugu pjesmu. Ali ima tisuće drugih načina da joj iskažete svoju zahvalnost, ne samo za osobna dobročinstva koja ste primili, nego i za golemo dobročinstvo koje je iskazala svemu svijetu, ukazanjem prije sto pedeset godina skromnoj maloj pastirici, a sada svetici sv. Bernardici Soubirous. Grati estote, opominje nas apostol, zahvalni budite! Opominje nas svaki dan Crkva u predslovlju svete Mise. Opominje vas i sveti Otac u ovoj enciklici, koju smo na početku spomenuli, enciklici francuskom episkopatu prigodom stote obljetnice lurdskih ukazanja. I to je prva riječ, koju vam upućuje Bogorodica prilikom stopedesete godišnjice ukazanja. Ako budete zahvalni, ona će se pobrinuti da i vama smrtna ura bude tako vedra i mirna, kao i ovome glazbeniku, makar je tolike godine slabo vršio svoje vjerske dužnosti. |
