Lourdes: 1858-2008
15.07.2008., utorak
11. Poštovanjem jedan drugoga pretječite! (Rim 12,10)
Kad je prije sto pedeset godina pukla u gradu Lurdu vijest o pravom ukazanju neke tajanstvene osobe, to jest Majke Božje, što se kasnije utvrdilo, mnogi su se ljudi tomu rugali i smijali, pripisujućito fantaziji jedne budalast ženske dječje glave. Ali su mnogi ljudi dolazili u stan obitelji Soubirous čuti malo više o toj stvari. Tako su jednoga dana došle dvije žene – gospođa Millet i gospođica Antonia Peyret. Ušle su u kuću upravo u času kad je majka Soubirous silno grdila svoju kćerku Bernardicu, zato što ju je molila da je opet pusti ići k Masabjelskoj špilji. Ove dvije žene prihvate zgodu i podupru molbu Bernardičinu. Dok se majka Bernardičina još protivila, rekoše joj: ''Vi uzimate na se veliku odgovornost. Tko zna, ne protivi li se vaš postupak Božjoj namisli?'' I te su riječi djelovale na majku Soubirous, koja je bila duboko kršćanska duša, te je konačno popustila i dopustila da drugo jutro ranom zorom te dvije žene otprate njezinu kćerku do špilje Masabielle. I tako se dogodilo. To je bilo treće ukazanje Majke Božje prije sto pedeset godina maloj sv. Bernardici 18. veljače 1858. god. Kad su stigle do špilje, Bernardica je kleknula i počela moliti krunicu, dok su dvije žene klečale iza nje. Najednom Bernardica usklikne, puna svete nebeske radosti: ''Dolazi! Eno je tamo!'' I poklonila se do zemlje. Nas iz ovog trećeg ukazanja Gospina ukazanja zanimaju tri stvari radi velike pouke. O prvim dvjema govorit ćemo u ovoj propovijedi, a to je molba Majke Božje Bernardici: ''Hoćeš li biti tako dobra, pa dolaziti ovamo kroz petnaest dana?'' Nadalje, kad se Gospa nije htjela poslužiti perom i papirom da napiše što želi, kako je to zamolila gđica Peyret, koja je u tu svrhu bila donijela papir i pero, zapitala je gđica Peyret preko Bernardice bi li možda ona morala otići ispred špilje, zbog Gospe, i možda ne bi smjela više dolaziti? No kad je Bernardica zapitala Bogorodicu, dobila je odgovor da ove dvije žene mogu slobodno doći s Bernardicom, dapače i mnogi drugi ljudi. S posebnim je miljem Presveta Bogorodica gledala, veli Bernardica, na gđicu Peyret. 1. Možda će tko zapitati kakvu bi pouku mogle sadržavati ove Bogorodičine riječi? A mi odgovaramo: veliku, i to upravo za ove naše dane. Zašto? Zato jer se nikada u povijesti ljudska osoba nije manje cijenila nego u ove naše dane, makar su puna usta filantropije upravo onima koji na svakom koraku gaze nogama ono o čemu najviše trube i žele se pokazati kao čovjekoljubivi ljudi. A što kaže apostol? ''Poštovanjem jedan drugoga pretječite!'', veli sv. Pavao apostol u Poslanici Rimljanima. Samo se malo zamislimo o ovom prizoru u lurdskoj špilji! Tko je na jednoj strani? Presveta Bogorodica, Majka Isusa Krista! Otkad je svijeta i stoljeća nitko je u rodu ljudskom nije nadvisio svojim dostojanstvom niti će je ikada nadvisiti. Što su prema njoj sve carice i kraljice ovoga svijeta? Ne samo one koje su osramotile kraljevsko prijestolje svojim sramotnim životom, kao što je Kleopatra, kao što je Elizabeta I., engleska kraljica kao što je Katarina II., ruska carica, i tolike druge, nad čijim se skandalima još i danas sablažnjuju oni koji čitaju njihovu povijest. Ne samo takve carice i kraljice, jer te se uopće ne mogu uspoređivati s nenadmašivom moralnom veličinom Majke Božje, nego i one koje su blistale svetačkom aureolom na carskom ili kraljevskom prijestolju, kao što su bile carice sv. Pulherija i sv. Kunigunda, kao što je sv. Elizabeta, portugalska kraljica, i mnoge druge. Što su prema Majci Božjoj i najučenije glave ovoga svijeta, prema Njoj, koju zovemo Prijestolje Mudrosti? Što su prema Njoj sve vojske ovoga svijeta, za čiju moć veli Crkva da je ''strašna kao za boj dobro uređena vojska''? Svojom moralnom veličinom i svetošću, svojim dostojanstvom, svojom moći, svojom mudrošću i svim ostalim svojstvima nenadmašivo nadvisuje Bogorodica ne samo ovoga ili onoga čovjeka, nego cijeli ljudski rod. I ne samo ljudski rod, nego i sve anđeoske zborove, makar bili uzvišeni baš kao oni najviši duhovi, serafini. A tko je s druge strane u ovaj čas? Jedna djevojčica od trinaest-četrnaest godina, koja nije završila nikakvih viših škola, koja je još pastirica, koja zbog siromaštva mora skupa sa svojom sestricom Marijom ići kupiti suhe otpatke drva što ih je naplavila rijeka Gava, da im majka ima na čemu pripremiti onaj mršavi obrok kakav je jela njezina obitelj. Jedna djevojčica za koju nikada nitko ne bi saznao u povijesti i koja bi bila zaboravljena, baš tako kao i one djevojčice iz indijanskih prašuma, da joj se Gospa nije ukazala i tako od nje učinila jednom od najpoznatijih osoba svijeta, o kojoj je prije dvije godine opet izišla posebna knjiga s brojnim slikama i raširena po čitavom kulturnom svijetu. Dakle, s jedne strane neizmjerna veličina - Majka Božja. S druge strane jedno skroz nepoznato, siromašno i još k tomu boležljivo djevojče - mala Bernardica. Pa ipak, što vidimo? Ta neizmjerno uzvišena nebeska Gospa, koja bi mogla i te kako s visoka, štono se kaže, zapovijedati ovakvom jednom djevojčetu, s tom istom djevojčicom postupa s najvećim obzirom, s najvećim poštovanjem, točno prema riječima .apostolovim: ''Poštovanjem jedan drugoga pretječite!'' Ni jedne riječi kakve zapovjedi, nego upravo ponizna molba: ''Hoćeš li biti tako dobra, pa dolaziti ovamo kroz petnaest dana?'' Kao da se radi o dobru nebeske Gospe, a ne o dobru i te siromašne djevojčice i nas nesretnih ljudi! Kakva škola za sve nas! Kakva opomena da visoko cijenimo svako, pa i najzadnje ljudsko biće! Da je to volja Božja, dokaz nam je ne samo ovaj prizor u Masabjelskoj špilji (gdje Gospa umjesto da zapovijeda jednom bijednom ljudskom stvorenju, koje je neusporedivo niže od nje, ljudsko biće ponizno moli), nego su nam dokaz za to i mnoge druge zgode iz Svetoga pisma i kasnije povijesti Crkve. Pogledajte na primjer u Svetom pismu u Knjizi Sudaca, kako onaj Anđeo Gospodnji, a ukazao se zapravo sam Bog, kako On najprije pozdravlja Gideona; umjesto obratno, i daje mu više moleći nego nalažući zadaću, da oslobodi svoj narod od ropstva madijanskoga. I ništa mu ne smeta u to poštovanju isprika Gideonova: ''Oprosti, Gospodaru moj ... Eto rod je moj najmanji u plemenu Manašejevu, a ja sam posljednji u obitelji svojoj!'' (Suci 6,15). Baš prema takvima Bog kao da pokazuje najveće poštovanje. Pogledajte u Svetom pismu kakvo je poštovanje iskazao anđeo Rafael prema starcu Tobiji i njegovu sinu! Kakvo je poštovanje iskazao anđeo Gabrijel, prema Zahariji! Kakvo je poštovanje iskazivao kralj David prema svom krvnom neprijatelju Šaulu! Kakvo je poštovannje iskazivao sv. Pavao apostol, ne samo prema svojim vjernici kršćanima, nego i krvnim svojim protivnicima! Kakvo poštovanje iskazivao sv. Petar prema svima s kojima je dolazio u dodir! I kad od strahopoštovanja pada pred njim na koljena satnik Kornelije, Petar ga odmah diže uz riječi: ''Ustani, i ja sam samo čovjek!'' (Dj 10, 26). A što da tek kažemo o Isusu Kristu, najvećem učitelju čovječanstva! Kakvo poštovanje prema Mariji Magdaleni, Zakeju cariniku, razbojniku na križu, ženi Samaritanki, koji su svi skupa bili za Židove izmet ljudskoga društva! Ovaj je prizor iz Masabjelske špilje velika pouka i velika opomena upravo za ove naše dane, kad je vrijednost ljudske osobe spala na ništa. Svi se dobro sjećamo strahota i groza Drugog svjetskog rata, kad su milijuni ljudskih bića bili gušeni plinom ili inače zvjerski ubijani u kojekakvim kazamatima samo zato jer nisu bili istoga nazora na svijet kao njihovi mučitelji; kad su bili slani u koncentracijske logore milijuni ljudskih bića, s kojima se najstrašnije postupalo. I nemojte misliti da je to malena stvar, prijezir ljudske osobe. To je gadna povrjeda zakona ljubavi prema bližnjemu. A vi znate što je rekao Krist: ''Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom, a bližnjega svoga kao samoga sebe!'' 2. A gdje je korijen, gdje je razlog da se prezire bližnjega? U oholosti. Zato i veli sv. Toma Akvinski: ''Nitko ne može pravo ljubiti onoga koga prezire.'' I zato nam je razumljivo da đavao u raju nije mogao ljubiti Adama i Evu, faraon Mojsija i Izraelce, Šaul Davida, Holoferno narode koji nisu pred njim padali na koljena, Aman Mardoheja, Antioh Židova, Herodijada sv. Ivana Krstitelja i tako redom. Ako želimo biti puni poštovanja prema bližnjemu, a to moramo, jer je svaki bližnji zjenica oka Božjega, okanimo se svake oholosti, od koje je došlo i dolazi sve zlo na ovaj svijet. Budimo iskreno ponizni, kao što uči apostol Pavao u Poslanici Filipljanima: ''Ništa ne činite uz prkos ili za taštu slavu, nego u poniznosti neka jedan drugoga smatra većim od sebe'' (Fil 2,3). I da to nije bila prazna riječ u ustima apostolovim, vidimo najbolje iz one zgode, kad šalje natrag roba Onezima njegovu gospodaru Filemonu i moli Filemona za Onezima, prezrenoga roba: ''A ti ga, to jest, moje srce primi'' (Flm 1, 12). Tako neka Filemon primi Onezima, makar je rob i makar mu je bez dozvole odbjegao, tako kao da prima srce Pavlovo. 3. Čuli smo još kako je Presveta Bogorodica s miljem gledala i ove dvije žene što su bile dopratile Bernardicu. Nije tražila da odu, dopustila je da dolaze kroz petnaest dana zajedno s Bernardicom na mjesto ukazanja u Masabjelskoj špilji. Povjesničari ukazanja tvrde da su ove dvije žene bile članice Marijine Kongregacije. Gospa i naša nebeska Majka ljubi sve ljude, jer je za sve ljude umro Sin Božji i Marijin Isus Krist. Ali izgleda da na neke ljude gleda s posebnim materinskim miljem, a to su oni koji se posebno odlikuju u ljubavi i štovanju Bogorodice, kao što su njezini kongreganisti, članovi raznih bratovština Majke Božje, kruničari, trećoredci i slično. Zar nam nije to dovoljno da se svi natječemo u ljubavi prema našoj nebeskoj Majci? I da po njezinu primjeru budemo uvijek puni poštovanja prema svakoj ljudskoj osobi, pa čak i jadnim grješnicima, dok god žive na ovoj zemlji? Još samo jedan mali primjer toga Bogorodičina strahopoštovanja prema ljudskoj osobi, i njezine ljubavi prema njezinim štovateljima, kao što su, rekosmo, kongreganisti i njima slični. Za sva vremena ostat će u uspomeni veliki apostol grada Napulja sv. Franjo od Jeronima, član Družbe Isusove. Između ostaloga, priveo je natrag kršćanskom životu i k Bogu oko 4000 javnih bludnica. A nešto bjednijega i prezreni jedva da ima na zemlji. On je propovijedao javno na trgovi ulicama grada Napulja, a uvijek ga je pratila s križa zastavama četa njegovih kongreganista. Neka mlada bludnica iz takve žalosne kuće, više ga je puta slušala propovijedati s prozora svoga stana i više puta odlučila obratiti se. No, sotona je uvijek uspijevao zadržati je na starom putu, putu sramote i propasti. Tako su prošle opet četiri godine njezina žalosna života. Jednoga popodneva u mjesecu svibnju spavala je svojoj sobi i sanjala, kako joj neko tajanstveno biće nudi punu kesu dukata uz uvjet da ostane na stazi grijeha kojom je tada išla. Najednom joj se ukaže divna gospođa u kraljevskom plaštu i reče joj: ''Ustani! Naskoro će doći o. Franjo s misijom. Idi i baci se pred njega!'' Nesretnica je bila potresena. Ali je opet zaspala. Eto iznenada opet one gospođe koja joj reče: ''Još spavaš? Digni se odmah jer dolazi o. Franjo.'' Probudila se i u isti čas već začuje na ulici pjevanje Franjinih kongreganista koji su ga redovito pratili. Skočila je iz kreveta, pojurila na cestu, kleknula pred svim svijetom, kao nekoć Magdalena, odrezala si kosu i s pomoću Božjom i svečevom dovršila život u popravilištu u iskrenoj pokori. Vidite li kako Bogorodica ne prezire, nego vodi i te kakovu brigu i o talogu ljudskog društva, kao što su javne bludnice? Kako se u tu svrhu, da ih privuče k Bogu, služi svojim posebnim štovateljima, kakav je bio sv. Franjo od Jeronima i njegovi kongreganisti? Kako na te svoje štovatelje gleda s posebnim materinskim miljem? Zato nam njezino treće ukazanje u Lurdu prije sto pedeset godina daje u tom pogledu divnu i veliku opomenu. |
