Lourdes: 1858-2008
29.02.2008., petak
6. Velika je mudrost Gospodnja (Sir 15,18)
Na današnjem talijanskom otoku Siciliji vladali su u staro doba prije Krista Grci. Kažu da je njihov kralj Hieron II. dao izgraditi tako veliku lađu, koju nepregledni niz radnika i konja nije bio u stanju staviti u gibanje i porinuti u more. Ne znajući što bi učinio, pozove kralj u pomoć glasovita matematičara Arhimeda. On je došao i obećao kralju da će mu izgraditi takav stroj, pomoću kojega će jedan čovjek sam biti u stanju tu ogromnu lađu gurnuti s mjesta i porinuti je u more. Kad su kraljevi čuli što govori Arhimed, mahali su glavom puni nepovjerenja. Ali Arhimed se dao na posao i stoj je brzo bio gotov: niz valjaka. Tada je Arhimed pozvao kralja neka sada on sam stavi lađu u gibanje i porinuo je u more. I gle! Ono što nije bilo prije u stanju učiniti stotine ljudi i konja, to je učinio sada kralj sam: pomoću tih valjaka, koji su se pod lađom okretali, stavio je lađu u gibanje i porinuo je u more. Kralj je bio zbog toga tako radostan da je izdao nalog te ubuduće svaki ima držati za dobro ono što Arhimed bude rekao ili učinio. Možda je ovo samo priča što se pripovijeda o Hieronu II. i Arhimedu. Bilo kako bilo, bila to istina ili samo priča, ona na divan način prikazuje mudrost Božju kad je prije sto pedeset godina dala da se ukaže Mati Božja onoj maloj pastirici sv. Bernardici. Tim jednim, naoko neznatnim činom, nije stavio Gospodin Bog u gibanje samo veliki brod nego čitav svijet. Kao što dokazuju događaji u ovih sto pedeset godina nakon Gospina ukazanja. I to je daljnja riječ, ili ako hoćete, propovijed, koju nam upravlja Bogorodica prigodom sto pedesete godišnjice ukazanja, potvrđujući riječ Duha Svetoga u knjizi Sirahovoj: ''Velika je mudrost Gospodnja!'' 1. Vidite, mi se divimo mudrosti Božjoj u prirodi koju je stvorio. Pogledajte samo ljudsko tijelo kako je divno sagrađeno. U njemu se nalazi jedan, rekli bismo podmorski kabel, a to je naša hrptenjača, s bezbrojnim žicama, a to su živci, što kao kakva brzojavna mreža prolaze cijelim tijelom i ravnaju prometom između pojedinih dijelova tijela pomoću mozga, koji je kao kakva direkcija za promet. Tu su dva telefonska ureda: dva uha. Tu su dva kemijska ureda za pretragu: nos i jezik. Tu je fotografski aparat: naša dva oka. Tu je centralno loženje, probavni organi odakle dolazi nužna toplina tijelu. Tu je potreban filter koji izlučuje vodu i štetne sastojke: bubrezi. Tu je ventilator: naša pluća. Tu je pumpa: naše srce koje tjera krv kroz kanale, žile. Tu je glazbeni instrument: grlo, koje nimalo ne zaostaje za orguljama u crkvi. Tu je mlin: naši zubi koji sve melju. Kakvo li je čudovište mudrosti Božje samo to ljudsko tijelo! O mudrosti Božjoj pričaju nam vodene ptice. Zašto patka pliva dane i noći u vodi i u ljutoj zimi i ništa ne trpi, naprotiv, vesela je, dok bi se pura ili kokoš brzo udavila. Zato jer ju je Božja mudrost opskrbila stanovitom mašću ili uljem, kojim si često maže perje, i tako voda ne može do njezine kože. O mudrosti Božjoj pričaju nam ribe koje žive u dubinama mora, gdje je potpuna tama kao u grobu. Kako vide? Nose sa sobom svjetionik, katkad i po sto i pedeset njih. U mudrosti Božjoj pričaju nam i mrtve ribe u moru. Zašto se ne okuži morska voda i zrak od tolikih crkotina? Zato jer u dubini mora postoji zdravstvena policija koja sve to pojede, čitava vojska malih rakova. Nikada ne bismo bili gotovi, nabrajajući djela mudrosti Božje. Mi se divimo mudrosti Božjoj u vodstvu onih starozavjetnih patrijarha: Abrahama, Izaka, Jakova. Kako ih je divno Bog vodio i doveo k cilju! Mi se divimo mudrosti Božjoj u vodstvu velikoga vođe naroda izraelskog Mojsija. Treba samo pročitati knjigu Svetoga pisma, koja se zove Izlazak, pa da se uvjerite o tome. Mi se divimo mudrosti Božjoj koliku je mudrost udijelio nekada neukom Salomonu. Kako je mudro vodio Bog velike proroke, npr. među njima Danijela kad tumači sne kralju Nabukodonosoru (Dn 2, 1-45), kad oslobađa od lažnih svjedoka i smrti nevinu Suzanu (Dn 13, 1-64). 2. A čovjek nakon grijeha istočnoga tako brzo pada i zaboravlja sve što je učio nekoć, brzo zaboravlja i na neizmjernu mudrost Božju. Zato ga Bog podsjeća preko Bogorodičinih ukazanja u Lurdu na to svoje divno božansko svojstvo, koje je i te kako važno za naš život, kao što ćemo kasnije spomenuti. Gledajte sada ukazanje Majke Božje u Lurdu! Kakva mudrost Božja da se Bogorodica ukazuje jednoj skromnoj pastirici! Rekli smo već da je to pljuska svjetskoj oholosti. Ali je Bog to učinio i iz mudrih razloga da tim vjerodostojnije bude ukazanje Gospino. Kao što bi zlobni svijet, da su apostoli kojom nesrećom bili grčki filozofi, a ne neuki galilejski ribari, pripisao Evanđelje njihovoj mudrosti i onda ga po volji kasnije odbacio, tako bi, da sv. Bernardica nije bila priprosta pastirica nego sveučilišna profesorica, pripisali to ukazanje njezinom vještom izumu i možda sve nijekali. A ovako se istina ukazanja probijala željeznom logikom, kao što dokazuje čitava povijest lurdskih ukazanja. Ali nećemo dalje duljiti, jer nam vrijeme ne dopušta, nego ćemo se osvrnuti na učinak ukazanja koji dokazuje divnu mudrost Božju. Baš ta željezna logika, kojom se istina ukazanja malo pomalo nametala, kao nekoć Evanđelje, dovela je k Mariji i preko Marije k Bogu tolike učene i ugledne ljude, koji se možda nikada inače ne bi obratili k Bogu. Sjećate se što smo u prošloj propovijedi govorili o onoj gospođi iz uglednih krugova, koja je iz zahvalnosti postavila kraj lurdske špilje u spomen svoga obraćenja brončani kip slijepca koji traži svjetlo i nalazi ga na podnožju križa? Zar ona nikada prije nije čula o Majci Božjoj? Sigurno jest. Zar nikada prije nije čula o križu Isusovu? Sigurno jest. Zar nije nikada prije čula o potrebi vjere za spasenje? Sigurno jest. Ali sve je to bila za nju stvar hladna, gotovo besmislena. A evo, kad ju je glas o Lurdu i svemu što se tamo zbiva kroz tolike godine odveo u Lurd, njoj se najednom otvaraju oči duše, vraća joj se milost vjere, ona opet postaje duboka vjernica, i u spomen vječne zahvalnosti postavlja onaj spomenik. Pogledajte dalje po učinku lurdskih ukazanja mudrost Božju. Surovi vojnici (samo u jednoj godini više od trideset tisuća vojnika i časnika došlo je u Lurd) dolaze da poniznu iskažu štovanje Gospi. Znamo što je vojska. Sve prije nego ponizna molitva. Zar nisu ti vojnici i časnici nikada prije čuli o Majci Božjoj? O potrebi molitve, sakramenata itd.? Sigurno jesu. A evo, kad je glas o Lurdu, o Gospinim ukazanima, o svemu što se tamo zbilo i zbiva prožeo njihovu dušu, ponizno dolaze da i oni iskažu štovanje Bogorodici i reknu kao satnik nekoć u Kafarnaumu Gospodinu: ''Gospodine, nisam vrijedan… Gospo, nismo vriejdni, ali se moli za nas!'' Pogledajte mudrost Božju dalje po učinku lurdskih ukazanja. Medicinska znanost i liječnici obično ne vjeruju, osim ono što mogu takoreći prstima opipati. Zar nisu nikada čuli prije o Bogu ništa? U Majci Božjoj? O potrebi vjere? O potrebi molitve? Sigurno jesu. Ima, hvala Bogu, i među njima divnih vjernika, kraj sve strogosti medicinske znanosti. Ali pitam vas bi li se ikada toliko liječnika uputilo u Lurd, a upućuje ih se na stotine svake godine? Bi li se ikada osnovao tamo tako važan liječnički ured za konstatacije s najstrožim znanstvenim aparatom i nesmiljenom kritikom, da ondje nije bilo ukazanja Gospina prije sto pedeset godina? Koliko je dobra i za znanost i za vjeru proizašlo iz ovog naoko toliko neznatna Gospina ukazanja jednoj siromašnoj pastirici, i kolika mudrost Božja odsijeva u tom ukazanju, napose preko učinaka ukazanja. Koliko su se tu zbližili narodi! Jer ne dolaze tamo samo Francuzi, u čijoj se domovini zbilo to ukazanje, dolaze tamo svi europski narodi, i to u masama, kao što su Nijemci, Talijani, Englezi, Nizozemci, Hrvati, Španjolci itd. Ali ne samo Europljani, dolaze tamo u masama hodočasnici iz svih mogućih američkih država, iz žarke Afrike, iz prostrane Azije, iz daleke Australije, iz dalekih otoka Oceanije. Koliko su se u Lurdu zbližile pojedine klase ljudi, koje danas stoje zapravo na ratnoj nozi jedne prema drugima, otkada je proglašen zakon o mržnji klasa, umjesto ljubavi u duhu Evanđelja? I tako nalazite u Lurdu sjedinjene ljubavi prema Bogorodici i preko nje prema Bogu, siromašne radnike i bogate ljude, priproste seljake i sveučilišne profesore, nemoćne bolesnike sa strašnim bolestima i zdrave mladiće, koji ih iz kršćanske ljubavi, ljubavi prema Isusu i Gospi, nose i kupaju u onim piscinama, nalazite one koji zapovijedaju i one koji su dužni slušati, nalazite združene u ljubavi prema Bogu i Bogorodici ljude svih naroda, svih klasa, svake dobi. Mudrost Božja učinila je preko Gospina ukazanja od Lurda najbolju socijalnu školu čovječanstva. A što to znači u današnje doba, nije potrebno govoriti. Vrijeme nam je dopušta da duljimo. Ali iz ovoga kratkog prikaza možete vidjeti kako je istina ono što je rekao Sirah u Svetom pismu, a što tako lijepo potvrđuje svojim ukazanjem u Lurdu pred sto pedeset godina Bogorodica: ''Velika je mudrost Gospodnja!'' Kad smo već spomenuli Lurd kao divnu socijalnu školu XX. stoljeća, dopustite da vam na koncu iznesemo kratki članak iz novina, koje smo prethodno spomenuli a izlaze u Lurdu pod naslovom Journal de la Grotte Lourdes. U broju od 28. sprnja 1957. objavljen je kratki članak pod naslovom ''Duhovna vrijednost jednog čeka'', što ga je napisao sam tamošnji biskup mons. Theas. U članku piše: ''Taj ček došao je iz apostolskog vikarijata otoka Wallis i Futuna u dalekom Tihom oceanu (između Austalie, Azije i Južne Amerike). Taj ček je određen za novu crkvu sv. Pija X. (koja se gradila u Lurdu na stotu godišnjicu ukazanja Gospina). Ta dva otoka, nastanjena gotovo isključivo stanovnicima Polinezijcima, posve su katolička. Imaju samo 8.000 stanovnika, a njihovo siromaštvo poslalo nam je čekom svotu od 239.250 franaka, u prosjeku 30 franaka po osobi.'' Nijedna biskupija Francuske, Europe ili Amerike, nije do sada dostigla te velikodušnosti. Kako to rastumačiti? Evo kršćana katolika, koji bi imali razloga ne odgovoriti na naš poziv. Oni nisu nikada prije čuli za Lurd i bez sumnje neće nikada ni doći u Lurd, zbog daljine i siromaštva. Zašto su najveći siromasi i najudaljeniji prvi po kvaliteti dara? Jer su prvi u ljubavi! Jer se radi o Presvetoj Djevici Mariji, piše nam njihov biskup msgr. Poncet. Saberimo se na tren pred tim čekom. On nam donosi materijalnu pomoć, koja je s obzirom na naše potrebe jako skromna. Ali ta pomoć ima izvanrednu duhovnu pomoć: to je ček ljubavi. Ljubav prema Presvetoj Djevici nadahnula je brojne žrtve i dobrovoljna odricanja. Moramo se diviti toj gesti na kraju svijeta, koja su učinila naša braća u vjeri, koja su više nego mi djeca Marijina i prijatelji njezina svetišta. Vidite li socijalnu školu Lurda, divnu mudrost Božju pri ukazanju Bogorodice u Lurdu prije sto pedeset godina! |
