Lourdes: 1858-2008
12.01.2008., subota
3. On ipak nije Bog mrtvih nego živih. Njemu svi žive (Lk 20,38)
Čuli ste u Evanđelju kako su jednog dana došli k Isusu saduceji da ga kušaju. Bili su to ljudi koji su živjeli samo za ovaj svijet, ljudi za koje veli sv. Pavao apostol da im je ''bog trbuh, a svršetak propast.'' (Fil 3,19) Ti ljudi dođoše Isusu, i kako su tvrdili da nema uskrsnuća od mrtvih da Mu se narugaju, upitaše Ga: ''Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu." Isus im odgovori: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća. A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!'' (Lk 20, 28-38) 1. Kad se Majka Božja prije sto pedeset godina ukazala u Lurdu sv. Bernardici, onda samo maloj neznatnoj pastirici ovaca, kao da je progovorila glasom groma. I makar nije izustila ni jedne riječi u tom pogledu, progovorila je, rekosmo, glasom groma i maloj Bernardici i svim njezinim sumještanima, koji su bili svjedokom njezinih ukazanja, a kroz ovih sto pedeset godina milijunima ljudi i danas svemu čovječanstvu: ''Jest, Bog nije Bog mrtvih, nego živih. Njemu svi žive!'' Eto, prošlo je više od 1900 godina od smrti Majke Božje. I kao toliko puta u svojim ukazanjima kroz povijest kršćanstva, tako eto i godine 1858., ona se živa ukazuje sv. Bernardici. Ne samo živa, nego sto puta sjajnija i življa, ako se tako može i smije reći, nego što je bila za svoga zemaljskoga života. I doista življa, jer se u tren oka otvara s nebesih visina u lurdskoj špilji na pogled ovome nevinom djevojčetu, a isto tako, kad hoće, nestaje u tren oka opet put nebeskih visina ili na bilo koji kraj svijeta, ako hoće tako volja Božja. Da je živa u nebu dokazuje milijunima ljudi koji su, iako je nisu gledali očima kao mala sv. Bernardica, imali svojim očima prilike gledati bezbrojna čudesna ozdravljenja, neprotumačiva po svjedočanstvu prvih liječničkih stručnjaka po naravnom redu, dakle po sudu Crkve samo po vrhunaravnoj sili, u ovom slučaju Majke Božje, kao djeliteljice milosti Božjih, posrednice svih milosti. Isus je pokvarenim saducejima, ako hoćete, dogmatski obrazložio da je Bog naš Bog živih, pa njemu svi žive. Majka Božja je svojim ukazanjem u Lurdu, kao i toliko puta kroz povijest kršćanstva, u praksi pokazala da je to istina, jer eto, ona, koja je prije više od 1900 godina umrla na toj zemlji, opet silazi na zemlju živa, življa, ako hoćete, divna i sjajna kao nikada prije. I sveta Crkva nam je to preko usta vrhovnog poglavara Crkve prije pedeset osam godina sjajno potvrdila, kad je proglasila da je Majka Božja i dušom i tijelom uzeta na nebo, s tijelom dakako živim, a ne mrtvim. 2. Braćo i sestre, mislite da su saduceji u vrijeme Kristovo bili jedini koji su nijekali uskrsnuće od mrtvih? Nipošto. Nalazimo ih manje-više u svim vremenima, iako je razum svima govorio da mora biti neka razlika između čovjeka i obične životinje. Što su bili oni ljudi u vrijeme općeg potopa nego kruti materijalisti? Zar nije i njima bog bio trbuh, kako veli apostol, kad su svu sreću nalazili samo u jelu, pilu i putenim užitcima, zbog kojih ih je Bog istrijebio s lica zemlje. Što su drugo bili oni graditelji babilonskog tornja nego materijalisti koji su vjerovali da će samo preko tornja koji sagrade ostati uspomena njihova kod potomstva, inače se sve briše? Šti su bili drugo nego kruti materijalisti oni stanovnici Sodome i Gomore koji su se podali bludnim, i to neprirodnim užitcima, u tolikoj mjeri da ih je Bog zastrašujućim sudom ognja i sumpora istrijebio sa zemlje? (Post 19,1-29) A onda ovamo od saduceja do naših dana, koliko puta su se ti saduceji ponovili, samo u drugoj boji! Zar se puno od njih razlikovao car Neron ili razbludna egipatska kraljica Kleopatra? Ili Voltaire, ili anarhist Faure i toliki drugi? Jer, što da duljimo, kad je poznata stvar da barem praktičnih, ako ne toerijskih materijalista, ima mnogo. Nije li itekako velika propovijed ukazanja Majke Božje u Lurdu prije sto pedeset godina? Kao da nam dovikuje, rekosmo, glasom groma: ''Djeco moja, oprez! Bog je Bog živih. Njemu sve živi. Ne dajte se zavarati lažnim parolama, blistavim frazama, da otpadnete od Boga živoga i podate se grešnom životu koji svršava vječnom propašću! Pogledajte i vidite da ja, vaša nebeska Mati, nisam mrtva nego živim i živjet ću uvijeke. Živjet ćete i vi, ako i umrete, i živjeti uvijeke, ako ustrajete u vjernosti Bogu živome.'' A onda, braćo draga, zar ne bi bila vječna sramota da mi, koji smo kršteni i odgojeni u svetoj vejri katoličkoj od najranijih dana, nasjednemo ovako plitkoj nauci, kao što je materijalizam? Znate li što kaže na jednom mjestu bivši rektor bečkog sveučilišta dr. Hyrtl? ''Iz ponosnog gospodara svega stvorenja'', veli on, '' biva čovjek u materijalističkoj znanosti samo jedan anatomski preparat, šačica dobrog gnojiva za njivu. On nije tada više nego prvi sisavac među stvorenjima, ali u gorem položaju nego njegovi srodnici, jer mora još učiti trpjeti bez utjehe, jadikovati bez nade u spas, i ako nije poznavao sretnih dana, zdvojiti i umrijeti bez ufanja.'' Kako ponizujući nauk za čovjeka! I još će više biti, kada se s napretkom znanosti dokaže apsolutna neosnovanost. Napredak znanosti ne ide u prilog materijalizmu, nego kršćanstvu, što je i razumljivo, kad je Bog izvor i znanosti i vjere. Zato je mogao veliki Luis Pasteur napisati već prije više od stoljeća one značajne riječi: ''Svijet će se jednog dana smijati nad modernom materijalističkom filozofijom. Što više proučavam narav (a Pasteur je sigurno dobro prodro u nju, kao što znamo), to više stojim začuđen i zadivljen nad divnim djelima Stvoriteljevim.'' 3. Neka je tisuću puta hvala našoj nebeskoj Majci za pouku koju nam je dala svojim ukazanjem u Lurdu. ''Bog naš je Bog živih, a ne mrtvih. Njemu sve živi!'' Prije sto pedeset godina, 28. veljače dogodio se u Lurdu dirljiv prizor koji je potvrđivao vjerodostojnost ukazanja u času kad je vlast toliko napadala i progonila malu sveticu. Jedan siromašni radnik imao je dijete, dvije godine staro, bolesno i kržljavo, iscrpljeno dugotrajnom groznicom, i konačno na umoru. Otac je stajao miran u svojoj žalosti, dok je majka beznadno gledala kako joj umire dijete. Jedan je susjed iza samilosti pripravljao lijes u kojem će pokopati dijete. Oči djeteta bile su već posve staklene, malo tijelo ležalo je posve ukočeno i nije se više moglo opaziti diše li ili ne. ''Mali je umro'', uzdahne žalosno otac. Neka dobra susjedi ponudi majci i ocu neka mirno sjede kod vatre, a ona će maloga spremiti za pokop. Ali majka djeteta kao majka, nije se mogla smiriti. Najednom ustane, uzme svog sinčića u naručaj i krene s njime van prema lurdskoj špilji uz riječi: ''Nije umro, ozdravit će mi ga Blažena Djevica iz špilje.'' Muž ju je htio zaustaviti, ali se nije dala i ode sa zamotanim djetetom. Bilo je oko pet sati. U to doba bilo je već više stotina ljudi oko špilje. Jadna se mati vukla na koljenima prema špilji do vrela, koje je bilo poteklo na Bernardičinu riječ, a tek kratko vrijeme prije, kad je Bernardica prstima kopala po tvrdoj zemlji na Bogorodičin zahtjev. Radnici su bili proširili rupu što ju je Bernardica bila načinila prstima. I jadna mati, kad je dopuzala na koljenima do te rupe pune vode, odmota dijete i baci ga u studenu vodu. Kad su ljudi vidjeli taj prizor, povikali su: ''Poludjela je, hoće da ubije dijete!'' ''Pustite me'', reče siromašna mati, ''ja ću učiniti što mogu, blažena djevica će učiniti ostalo.'' I za četvrt sata izvadila je dijete iz one studene vode. Dijete je bilo ukočeno kao lješina. Ona ga brzo odnese kući i stavi opet u krevetić. ''Pa zar ne vidiš'', reče joj muž, ''da je dijete mrtvo?'' ''Nije mrtvo'', odgovori majka, ''Blažena će ga Djevica ozdraviti.'' I čas iza toga, majka sva sretna zaviče: ''Diše!'' I zbilja, dijete je disalo i zaspalo tvrdimo snom, tako da se tek drugog jutra probudilo. Odmah je zatražilo hrane i stalo slasno jesti. Dijete je bilo potpuno zdravo, i ne samo da nije imalo nikakve groznice, nego je izgubilo svaku kržljavost i prvi put u životu prohodalo. Ne samo to. Kad se slavila pedesetogodišnjica lurdskih ukazanja, u Lurdu su uz običajne procesije, koje su grnule sa svih strana, priredili i drugu neobičnu procesiju: procesiju od oko 350 ljudi što su ozdravili od neizlječivih bolesti. Među prvima je stupao sa zastavom u ruci i ovaj dječak, Justin Bouhojorst, koga su smatrali mrtvim, a mati ga je u tuzi, ali puna vjere, bacila u mjesecu veljači u ledenu vodu u špilji, u kojoj je ostalo petnaest minuta. Tri liječnika, koji su dijete poznavali u bolesti, potvrdili su potpuno izlječenje dječaka, mimo svih naravnih zakona, a najbolje ga je, nakon skoro pedeset godina, potvrdila ona neobična procesija u Lurdu, u kojoj je on nosio zastavu. Braćo, Bog naš je Bog živih. Njemu sve živi. To nam je Bogorodica potvrdila svojim ukazanjem u Lurdu, a na opipljiv način, rekli bismo, i ozdravljenjem ovog jadnog djeteta. Mislite da su Bog i Bogorodica danas manje moćni? Sigurno ne! Danas, kad materijalizam upire sve sile da ubije vjeru u našim dušama u prekogrobni život, ne zaboravite pouke koje vam daje Majka Božja svojim ukazanjem u Lurdu prije sto pedeset godina. Bog naš je Bog živih, a ne mrtvih. Njemu sve živi. Njemu žive vaši djedovi i pradjedovi, makar su već istrunuli u grobu. Njemu žive vaši očevi i majke, makar su već istrunuli u grobu. Njemu žive vaša braća i sestre, makar su već istrunuli u grobu. Njemu žive svi sinovi i kćeri našega naroda, ma gdje mu drago završili život. Jamstvo je za to Isus Krist, koji govori: ''Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u me, ako i umre, živjet će.'' (Iv 11,25) A ono što je Isus rekao, tako nam sjajno potvrđuje Majka Božja svojim ukazanjem u Lurdu prije sto pedeset goina. Slijedimo njezin glas, a ne glas lažnih proroka! |
