Lourdes: 1858-2008
26.03.2008., srijeda
7. Približite se k Bogu, i On će se približiti k vama (Jak 4,8)
Povijest lurdskih ukazanja prije sto pedeset godina kratkim nam riječima crta prvo Bogorodičino ukazanje sv. maloj Bernardici. Jednoga dana, a bilo je to 11. veljače 1858. godine, poslala je gđa Soubirous svoje kćeri Bernardicu i Mariju da nakupe nešto suhih drva na obali Gave. S njima je bila i njihova susjedica Ivana Abadi. Došle su do, kasnije glasovite, špilje Massabielle. Pristup do same špilje bio je zatvoren od grada kanalom koji je izlazio iz Gave i tjerao jedan mlin. Ivana i Marija prešle su preko tog kanala, jer je voda zbog popravka mlina bila vrlo niska. Bernardica se pak nije usudila, da se ne prehladi. Ali kad nije drukčije mogla na drugu obalu, počne svlačiti čarapu. U taj čas začuje kao da je zašumio vjetar, ali se ništa nije micalo. Počne opet svlačiti jednu čarapu, kad se šum vjetra ponovi. Bernardica se prestraši, jer se bojala u prvi čas i okrene se posve na desno da vidi što bi to moglo biti. U isto vrijeme iziđe iz pećine Massabiele sjajan oblačić zlatne boje, a malo zatim ukaže se lik jedne gospođe, tako mlade i divne, kakve svetice, veli, nikada prije ni poslije nije vidjela u životu. A nije ni čudo. Mada tada nije rekla svoga imena, Bernardica je kasnije saznala: ta Gospođa bila je Presveta, Neokaljana Mati Božja. Nasmiješila se maloj pastirici i dala joj znak neka se približi bez straha. To je eto početak ukazanja prije sto pedeset godina. 1. Zar nije čudno da Mati Božja prije svega daje Bernardici znak neka joj se približi? Ali nemojmo se čuditi, braćo i sestre! Ima to svoje duboko značenje, i to je sedma riječ ili propovijed Majke Božje prigodom sto pedesete godišnjice lurdskih ukazanja: ''Približite se k Bogu i Bog će se približiti k vama!'' Bog je Stvoritelj naš, Bog je Otac naš. Može li se zamisliti uže jedinstvo nego je odnos između Stvoritelja i stvorenja, nego je između oca i djeteta njegova? Zato je čovjek, kad je stvoren, bio u najužem jedinstvu s Bogom po milosti posvećujućoj. Bog ga je postavio u raj zemaljski gdje je provodio život u neiskazanoj sreći da iz kušnje, kojoj ga je odlučio podvrći, bude bez boli i muke prenesen u nebeski raj, život vječni. Ali vi znate povijest naših praroditelja. Kušnje nisu izdržali nego su sramotno u njoj podlegli i prekršili zapovijed Božju. Tim grešnim činom udaljili su se od Boga, od Stvoritelja i Oca svoga. Bog ih nije napustio. Već je u raju zemaljskom iz pada prvi put na svoj način zaorio glas, što ga čujemo na usta apostola Jakova: ''Približite se (grešnici) k Bogu i Bog će se približiti k vama!'' Adam i Eva ušli su u se. Približili su se na neki način k Bogu. I Bog se približuje k njima obećanjem Spasitelja, koji će doći da grešni ljudski rod opet uspostavi u njegovim pravima djece Božje. Ali, koliko se puta ponovio prizor iz raja zemaljskoga, kada su se Adam i Eva udaljili od Boga grijehom, kršenjem zapovijedi njegove! Zar se nije udaljio od Boga Kajin kad je ubio nevinog si brata Abela iz puke zavisti, što je Bog milostivo primio žrtvu Abelovu, a odbio žrtvu Kajinovu? Zar se nije udaljio od Boga Lameh, kad je protiv prvotne institucije Božje u raju, monogamije – jedan muž i jedna žena – uveo poligamiju, jedan muž i koliko hoćeš žena? Zar se nije udaljio od Boga Juda, sin patrijarha Jakova, kada je u navali strasti sagriješio sa snahom svojom? Zar se nije udaljio od Boga Ruben, sin patrijarha Jakova, kada je sagriješio s inočom oca svojega, Balom? Zar se nisu udaljila od Boga braća Josipova kad su ga iz zavisti i mržnje prodali kao roba u Egipat? Zar se nije udaljila od Boga Putifarka kad je nevinog mladića Josipa kušala navesti na grijeh preljuba? Zar se nije udaljio od Boga Abimelek kad je iz čežnje za vlašću poubijao sedamdesetero braće svoje da mu ne smetaju možda kod preuzimanja vlasti? Ali, zar bismo ikada svršili, kad bismo htjeli nabrajati svu perfidnost roda ljudskoga prije Krista? Tko bi izbrojio samo prijestupa naroda izraelskoga kroz dvije tisuće godina njegove povijesti? Njegovih kraljeva i knezova, kao što je bio Manaše, njegovih svećenika, kao što su bili Hofni i Pinhas, njihovih prvaka, kao što su bili Kore, Datan i Abiron, jednom riječju cijeloga naroda? Uvijek je i uvijek nanovo zvučao glas proroka, kao kod Izaije: ''Vratite se k Onomu, od kojega ste tako duboko otpali, sinovi Izraelovi!'' (Iz 31,6) Pa i nakon što je milost Kristova uspostavila ljudski rod u njegovim pravima djece Božje, zar se ne ponavljaju slični prizori? Zar se nije udaljio od Boga jedan Macedonije kad je zanijekao božanstvo Duha Svetoga? Zar se nije udaljio od Boga jedan Arije kad je zanijekao božanstvo Kristovo? Zar se nije udaljio od Boga Nestorije kad je zanijekao božansko materinstvo Marijino? Što da kažemo o Wycklifu, Husu, Henriku VIII., Zwingliju, Lutheru, Calvinu, Voltaireu, enciklopedistima koji su spremali krvavu Francusku revoluciju? Uvijek i uvijek udaljavanje čovjeka od Boga, uvijek i uvijek poziv apostolov: ''Približite se (grešnici) k Bogu i Bog će se približiti k vama!'' Tako je bilo i u vrijeme ukazanja Majke Božje u Lurdu prije sto pedeset godina. Tako je manje-više i danas. Duh bezboštva, podjarivan tiskom, televizijom, internetom, udaljuje čovjeka od Boga. Duh putenih uživanja, koji se očituje u slobodnoj takozvanoj ljubavi, rastavi brakova kao po vrpci, udaljuje čovjeka od Boga. Duh lakomosti, koji se očituje u zgrtanju zemaljskoga blaga bez obzira na zakone Evanđelja, udaljuje čovjeka od Boga. Nije li Bogorodica onim milim znakom Bernardici da joj se približi bez ikakvog straha simbolički doviknuli rodu ljudskome ono što kaže apostol: ''Približite se (grešnici) k Bogu i Bog će se približiti k vama!'' 2. I doista, braćo i sestre, što je drugo bilo toliko na srcu Majci Božjoj ovim ukazanjem no povratak grešnika k Bogu? To ćemo još potonje promotriti kasnije, jer je to bila pače glavna svrha njezinih ukazanja. Sada samo upamtite njezin ljubazni poziv: ''Približite se (grešnici) k Bogu i Bog će se približiti k vama!'', i to: približite se bez straha! Bog naš biće je neizmjernoga milosrđa, kao što nam je pokazala Bogorodica u nedavnoj propovijedi. Neka nitko ne očajava, ma koliko duboko pao ili zastranio! Bog naš biće je neizmjerne mudrosti, kao što smo u prethodnoj propovijedi vidjeli. Bog naš biće je neizmjerne moći, dakle može pomoći, kao što smo vidjeli u četvrtoj propovijedi. A ako koga možda plaši ta moć Božja, neka znade, da je u prvotnom redu ima zato da nam pomogne, a ne da nas uništi. A ako možda kojega grešnika usprkos tomu hvata strah, zar vam nije Bogorodica ovim ukazanjem pokazala da ima izlaza iz tog straha. Kako? Približite se najprije k Njoj, kao što je i mala Bernardica, a onda preko Marije k Isusu, i preko Isusa k Bogu! Već smo govorili kako je kip Fatimske Gospe godine 1947. god. pošao na put najprije po Europi, a onda i po čitavom svijetu. Francuski pisac kanonik Barthas piše na jednom mjestu, da bi se mogle napisati čitave knjige divnih djela, što ih je izvela tom prilikom dobrota i milina Majke Božje širom svijeta. Milijuni i milijuni ljudi došli su je pozdraviti po mjestima kuda je prolazila. Najprije je kip putovao po Portugalu, zemlji fatimskih ukazanja. Kad je došao u jedan grad, po običaju je silna povorka ljudi izišla u susret, i u najvećem su slavlju i veselju pratili Gospin kip na mjesto gdje se imala odslužiti misa i iskazati štovanje Gospinom kipu. U tom gradu našao se neki čovjek, koji je davno napustio svaku vjersku praksu i živio kao da nikada nije bio kršten. I ne samo to! Kad je čuo da dolazi Gospin kip u njegov grad, zabranio je svojoj ženi i djeci poći u povorku i prisustvovati ostalim svečanostima. Kao da bi se okužili tamo svojim prisustvovanjem. I da još više pokaže svoj prezir, stao je malo podalje od povorke, zapalio cigaru, nabio šešir na glavu, stavio ruke iza leđa, neka tako svi ovi po njegovu sudu ''natražnjaci'' vide, da on, ''napredan'' čovjek, do svega toga ne drži savršeno ništa. Dok je tako stajao, dođe Gospin kip u istu liniju s njime gdje je stajao. I gle! On najednom osjeti da ima krunicu u ruci. On, koji je zabranio ženi i djeci da se ne usude ni približiti povorci s Gospinim kipom! Kako je krunica prispjela u njegove ruke? I ne samo to. On je oćutio da se krunica neprestano pomiče po njegovim prstima, kao da ga pozivlje: ''Moli!'' Zaprepašten tom zagonetnom činjenicom, ogleda se na sve strane, da se nije možda došuljao koji zlobnik do njega, pa da mu se naruga stavio možda potajno krunicu u njegove ruke. Ali nije nikoga vidio. To ga je sve tako silno potreslo, da je pojurio kući bez daha. Kad je došao kući, pozove odmah ženu i djecu, te zajedno s njima, što je brže mogao dostigne povorku s Gospinim kipom. Ušao je s povorkom u crkvu i počeo moliti. Ne samo to! Kleknuo je u ispovjedaonicu i obavio skrušenu ispovijed svoga života. Jednom riječju, postao je drugi čovjek, dobar vjeran kršćanin. Približite se k Bogu (grešnici), i Bog će se približiti k vama! To je poziv Majke Božje prigodom sto pedesete godišnjice lurdskih ukazanja! A ako koga, rekosmo, plaši možda množina i strahota grijeha, da se kao takav pojavi pred neizmjerno svetim i moćnim Bogom, neka se najprije približi k Mariji! Ona nikoga ne odbija. Ne samo da ne odbija, nego kao prava Mati upravo traži svoju izgubljenu djecu, kao što je i ovoga nesretnika. On Njoj iskazuje prezir, kad ulazi u njegov grad, Ona njemu majčinsku ljubav. On iz prezira prekrižuje ruke na leđima, Ona mu ih sklapa naprijed i stavlja mu krunicu u ruku. On drži ruke nepomične, jer više nisu bile vične moliti. Ona mu sama prebire krunicu u rukama, da ga opet potakne na molitvu. On oholo gleda na ostale vjernike, kao da je on jedini pametan među njima, Ona ponizno upravlja svoj majčinski pogled na izgubljenog sina da ga vrati natrag k Bogu. I uspjela je! Taj grešnik na unutarnji poticaj milosti načinio je nekoliko koraka da se približi k Bogu. Stupio je sa ženom i djecom u povorku, pošao u crkvu, skrušio se, kleknuo u ispovjedaonicu i Bog se približio k njemu, dao mu poljubac mira, kao i onaj otac u Evanđelju izgubljenom sinu. Netko je duhovito primijetio da se onaj sin u Evanđelju nikada ne bi bio izgubio da mu je bila živa mati. Ona bi ga zadržala u roditeljskoj kući da ne ode u svijet i pokvari se. Naša majka u nebu Presveta Bogorodica živa je, nije umrla, kao što smo čuli u drugoj propovijedi. Nastojimo zato svi da ne budemo gori od izgubljenog sina te ostavimo očinsku kuću, iako u njoj živi predobra nebeska Majka. A ako se to komu ipak dogodilo, ili se bude dogodilo, neka se sjeti njezina poziva u Lurdu prije sto pedeset godina: ''Približite se k Bogu i Bog će se približiti k vama!'' A ako se plašite zbog prevelikih grijeha i njihove množine, približite se bez straha najprije k Onoj koja nikome ne zadaje straha: Majci Božjoj! Što nedostaje našoj moći, to će sigurno učiniti dalje Ona, kao što smo vidjeli i na gornjem primjeru. |
