Lourdes: 1858-2008
21.07.2008., ponedjeljak
13. Obucite se u sve oružje Božje da biste se mogli oduprijeti zasjedama đavolskim (Ef 6,11)
Vidjeli smo, kako je prije sto pedeset godina završilo treće ukazanje Presvete Majke Božje sv. Bernardici. Sad je već i roditeljima Bernardičinim postajalo jasnije da ono što se zbiva u Masabjelskoj špilji, a u vezi s njihovom kćerkom, ipak mora biti nešto drugo nego obična dječja tlapnja, to više nisu nikada opazili na svojoj kćerki kakvih znakova pretvaranja, laži, himbe. Ali još nisu bili posve sigurni, pa su se posavjetovali s njezinom krsnom kumom, čestitom i pametnom ženom, koju su i inače znali pitati za savjete u težim slučajevima života. Kad su je zapitali bi li dopustili ili ne svojoj kćerki da opet ide tamo, savjetovala im je neka se ne protive, nego je puste ići, ali neka i sami pođu s njom da se uvjere što je na stvari. I tako su sutradan pošle s Bernardicom njezina majka i krsna kuma Bernarda, držeći je svaka za jednu ruku. Čim su stigle na mjesto ukazanja, Bernaridca je po običaju odmah kleknula na zemlju i uzela u ruke svoju krunicu. Svi su bili ganuti kako se pobožno križa. Tek što je klekla i spremila se na molitvu, već se pojavila i nebeska Gospa. Bernardičino lice zasjalo je divnim nebeskim sjajem, te su sad i majka i kuma imale priliku vidjeti da mora pred njom biti neko nebesko biće. Više od stotine ljudi, koji su bili stigli ranom zorom pred špilju, plakalo je od uzbuđenje i ganuća kad su vidjeli divan lik skromne pastirice u nebeskom ushićenju. To je potrajalo oko pola sata. Bernardica je nakon toga ukazanja protrla oči, kao da se probudila iz kakva sna. Majka i kuma primiše je opet za ruku i odvedu opet mirno kući. Dok su se vraćale, Bernardica im ispripovjedi što joj se dogodilo za vrijeme viđenja, a što nitko drugi nije primijetio. Neki strašni glasovi dopirali su kao iz dubine zemlje. Udarali su jedan na drugoga, kao vika velikoga mnoštva, koje se najživlje svađa među sobom. Jedna je stranka nadvikivala drugu, vikali su puni bijesa da je probijalo uši od povika: ''Bježi, bježi!'' Na ovu viku, koja je slična prijetnji, podigla je nebeska Gospa glavu i pogledala prema strani odakle su ti glasovi dopirali, i na jedan njezin znak svi se oni glasovi prestrašiše i razbježaše na sve strane. 1. Kad danas nakon sto pedeset godina moderni čovjek, materijalist koji ne vjeruje ni u što, osim u materiju, čuje ovakvo nešto ili pročita, posprdno će slegnuti ramenima, podrugljivo se nasmijati i proglasiti to bolesnom fantazijom, lažnim misticizmom i zaglupljivanjem puka. Ali takav sud nije ništa nova u povijesti svijeta. To je stara komedija, samo novi komedijanti. Već su prije nekoliko tisuća godina, kad je pisana Knjiga mudrosti Svetoga pisma, govorili materijalisti tadanjega doba: ''Slučajno smo postali i kasnije ćemo biti, kao da nas nikada nije bilo. Jer je para dah našega nosa, mišljenje iskra pri udaranju našega srca. Ugasi li se, tijelo postane pepeo, i duh se raspline kao tanak zrak.'' (Mudr 2, 2) Drugim riječima, ništa ne postoji nego materija koju prstom pipamo. Nema prekogrobnog života, nema nikakvih duhova, ni dobrih ni zlih, a pogotovo nema pakla, kojim tobože Crkva plaši ljude, niti paklenih duhova đavola koji neprestano zasjedaju na čovjeka da ga upropaste. Nije li nam, dragi vjernici, Majka Božja prije sto pedeset godina i ovom činjenicom, za koju svjedoči sv. Bernardica, iskazala veliku uslugu kad je nevjernom svijetu onoga doba i nevjernom svijetu današnjega doba dala razumjeti: ima drugi svijet preko groba! Postoji nebo i dobri anđeli i blaženici u njemu, čemu je najbolji svjedok sama nebeska Gospa, kad se živa ukazuje nakon skoro dvije tisuće godina poslije svoje smrti. Ali postoji i pakao, postoje zli duhovi, đavli, koji trpe zajedno s osuđenim ljudima, koje su oni svojom zavišću i mržnjom upropastili, prikazujući im, kao i današnjim materijalistima, da je sve govorkanje o grijehu, Bogu, nebu, paklu, kaznama ili nagradama vječnim, priča za djecu. Francuski isusovac i glasoviti govornik p. Ravignan rekao je jednom zgodom: ''To je najgenijalniji potez đavla u našem stoljeću - da se daje zanijekati.'' Ako ljudi povjeruju da on uopće ne postoji, milijuni su mu povjerovali i vjeruju, onda on nema dalje nikakve veće brige, jer će ljudi upadati u najstrašnije grijehe, kao i muhe na ljepilo, te propadati da postanu njegov plijen za sve vjekove. 2. I zato je prizor što ga je doživjela sv. Bernardica veliko dobročinstvo za sve nas, da oživimo opet svoju vjeru u sve ono što nas uči Crkva, pa tako i u egzistenciju đavla i pakla, o čemu je mala sv. Bernardica dobila neku sliku onim podzemnim bijesnim urlanjem u špilji ukazanja. Pa tko je naveo prvoga čovjeka na grijeh i upropastio ako ne đavao, sotona? Zato ga s pravom naziva Isus Krist ''krvnikom i ubojicom ljudi od početka.'' Tko je udario onim strašnim kušnjama svetog patnika Joba, uništivši mu imetak i obitelj i zdravlje tjelesno ako ne đavao, sotona? Tko je kušao navesti na grijeh samoga Sina Božjega Isusa Krista u pustinji ako ne đavao, sotona? Tko je, prema svjedočanstvu samoga Isusa Krista, sveznajućeg Boga, kušao rešetati kao pšenicu, to jest upropastiti svete apostole za vrijeme muke Isusove ako ne đavao, sotona? Tko je mučio onolike ljude opsjednućem u Kristovo vrijeme ako ne sotona, đavao? Tko je naveo apostola Judu na izdajstvo Sina Božjega ako ne sotona, đavao? Tko je podjarivao na grijeh nečistoće i onda ubio onih sedam muževa Sarinih ako ne sotona, đavao? A što da kažemo o bezbrojnim slučajevima đavolske zlobe kroz povijest svete Crkve? Što li od njega nije imao patiti sv. Antun pustinjak! Što li nije imao patiti od njega sv. Franjo Asiški!? Što li nije imao patiti od njega sv. Alfonz Rodriguez, brat laik Družbe Isusove!? Što li nije od njega Imala patiti sv. Veronika Binasko, skromna redovnica!? Što li od njega nije imao patiti sv. Ivan Vianej, župnik arški!? Što li od njega nije imao patiti divni odgojitelj mladeži sv. Ivan Bosco, čovjek naših dana!? Sveto pismo na tolikim mjestima i povijest Crkve kroz sva vremena svjedoče tolikim dokazima da postoji đavao, sotona, krvni neprijatelj roda ljudskoga. Sveto pismo i povijest Crkve svjedoče da postoji i pakao, mjesto vječnih muka za neraskajane koji padnu đavlu na lijepak, koji povjeruju, kako kaže malo prije spomenuti p. Ravignan, njegovu najgenijalnijem potezu, uvjeravanju kako on uopće ne postoji. I ovo, što je u manjoj mjeri Gospa nebeska dala čuti sv. Bernardici, to je u mnogo većoj mjeri dala čuti i vidjeti onim malim vidiocima u Fatimi 1917. godine kad su svojim očima gledali strahote pakla i neizmjerne patnje prokletih duša kako se muče kroz sve vjekove, proklinjući svoju sudbinu, a bez ikakve nade u olakšanje, jer su povjerovali ''najgenijalnijem potezu'' đavla, uvjeravanju njegovu da ni on ni pakao uopće ne postoje. Budimo zahvalni za ovu opomenu Majke Božje prigodom lurdskih ukazanja da nas je, makar samo onako uz put., podsjetila i na tu strašnu istinu svete vjere, o paklu i sotoni, đavlu, krvnom neprijatelju naših duša. I na pogled takvog neprijatelja i takve opasnosti, što nam drugo želi reći Bogorodica ovim prizorom prije sto pedeset godina, nego ono isto što sv. Pavao prvim kršćanima u Poslanici Filipljanima: ''Obucite se u sve oružje Božje da biste se mogli oduprijeti zasjedam đavolskim.'' 3. A kakvo je to oružje o kojemu govori apostol? U prvom redu da čvrsto prianjaju uz istinu koju je Isus donio na svijet, da slijede Njegov nauk, Njegov primjer. Kao što se vojnici opasuju pojasom za boj, veli sv. Pavao, tako i kršćani neka budu opasani za boj istinom Kristovom, a ne da se služe lažima, kao đavao. Neka obuku oklop pravde, kao što su i vojnici staroga doba prije bitke uzimali na se oklop da se zaštite od udarca mača, koplja i strijela protivnikovih. Neka se obuku kao vojnici spremni za bitku, to jest da svjedoče za Evanđelje Kristovo riječju i djelom, napose u danima, kakve mi proživljujemo. Neka se posluže štitom vjere, koja pobjeđuje u svim bitkama s đavlom i paklom. Neka kacigom nade zaštite svoju dušu, kao i vojnici gvozdenom kacigom svoje glave za vrijeme boja. Neka se ne brane, kako treba, nego neka i navaljuju mačem riječi Božje na sotonu, riječi Božje koja je oštrija od mača, koja siječe na obje strane. Veliki borac protiv đavla i sotone sv. Antun Pustinjak uvjerava nas kako je samo sveto ime Isusovo dovoljno da krvnoga neprijatelja naših duša odagna od nas. A k svemu neka pridođe molitva i za se i za druge, jer bez pomoći Božje ništa ne vrijede sva naša nastojanja. Nema sumnje, braćo, da je sv. Bernardica u obrani protiv đavla bila oboružana oružjem što ga navodi sv. Pavao. Jer Bernardica je bila sveta, čista, nevina, priprosta duša, koja nikad nije napuštala svoje krunice, nego ju je uvijek nosila sa sobom da je prihvati čim dnevni posao dopusti. Ali što vidimo? Sva ta paklena buka, sve te prijetnje, sve to urlanje u tren oka je nestalo kad je Presveta Mati Božja dala jedan jedini znak. A što nama to govori? Da osim Boga upravo u Njoj imamo najsigurniji zalog pobjede u borbi sa Sotonom i njegovim sluganima. A kako bi drukčije i moglo biti. Sjetite se onoga prizora u raju zemaljskom, kad je Adam bijedno pao i postao rob đavla, Sotone. Bog ipak nije prelomio štap nad Adamom, nego, znajući krhkost ljudske naravi, obećaje rodu ljudskome Spasitelja. I što kaže? Obraća se zmiji, kojom se sotona poslužio, i govori: ''Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu." (Post 3, 15) Tko je ta Žena? Nitko drugi nego Presveta Djevica Marija, Majka Božja. A ako je Ona satrla glavu sotoni, pobijedila ga preko Sina svoga Isusa Krista, onda je jasno da kršćanin uvijek može računati na pomoć Majke Božje u borbi sa Sotonom i na sigurnu pobjedu u toj borbi ako je Marija uz njega. Mariazell je austrijsko marijansko proštenište, kao za nas Hrvate Marija Bistrica ili Trsat. Jedne godine sjedio je nasuprot toj crkvi Gospinoj p. Abel, apostol Beča, isusovac. Uto izađe iz crkve jedan gospodin i predstavi mu se. ''Ja sam socijaldemokrat, i došao sam amo da napišem porugljiv člana o ovom svetištu Majke Božje. I zbilja sam s početka sve to smatrao lakrdijom, zaglupljivanjem puka. Ali kad sam bez prestanka nalazio po zidovima tablice s natpisima 'Marija je pomogla', tada sam se zamislio. Vidio sam da u takvim slučajevima, kakve mi opisuju ove zavjetne tablice, naš socijalna demokracija baš ništa pomoći ne može. Dok sam provodio čistu mladost, i ja sam vjerovao u pomoć Marijinu. Tada se nisam ćutio nesretnikom kao danas.'' Još istoga dan stupio je taj socijaldemokrat natrag u Katoličku crkvu. Tko je slomio okove kojima je sotona sapeo ovoga čovjeka? Presveta Bogorodica, koja je ovu izgubljenu ovcu upozorila pomoću ovih zavjetnih tablica na zidu svoga svetišta, da ima i drugi svije osim ovoga što se prstima pipa, i da je taj svijet otvoren svima koji iskreno traže Boga. Svi, ma kako duboko pali, ako ga iskreno traže, naći će ga sigurno uz pomoć Marijinu. Pobjednica Sotone iz raja zemaljskoga ostaje pobjednica nad Sotonom dovijeka, makar navukao na se kakvu mu drag masku. To vam je sljedeća pouka Majke Božje iz Lurda prigodom sto pedesete godišnjice. |
